Željko Bajović: Mnogi imaju predrasude o pčelarenju, a šta je istina?

Ozbiljno bavljenje pčelarstvom traži strpljenje, učenje i dosta fizičkog rada, poručuje, na osnovu svog višedecenijskog iskustva, ovaj pčelar iz Bileće koji trenutno posjeduje oko 500 košnica.

Prve rojeve Željko Bajović nabavio je prije 25 godina. Tada je i počelo njegovo pčelarenje, prvo kao dodatno, a kasnije i osnovno zanimanje.

Najprije je to krenulo kao dodatno zanimanje i vremenom sam povećavao broj pčelinjih društava. Pravio sam sopstvenu građu za pčele. Košnice, ramove i sve ostale dijelove. Uz dosta truda, strpljenja i pročitane literature, nakon nekih desetak godina, broj pčelinjih društava postao je velik i tada mi je pčelarstvo postalo osnovno zanimanje, a samim tim i osnovni izvor prihoda. Ako se mislite baviti ovim poslom ozbiljno, trebate mu se u potpunosti posvetiti“, započinje priču Bajović.

Trenutno posjeduje oko 500 košnica stacioniranih na nekoliko lokacija oko Bileće. Od prve košnice do ove cifre ne stiže se preko noći. To je dugotrajan proces koji zahtijeva dosta strpljenja i učenja.

Tako su i izgledali ti počeci sa dosta usvojenih informacija, ne samo o pčelama, već i o načinu izgradnje košnica. Naravno, sa svakim povećanjem broja pčelinjih društava povećava se i ulaganje u svakom pogledu – i u novcu i u fizičkom radu“, ističe naš sagovornik.

A fizičkog rada potrebno je, takođe, uložiti dosta. Što je više košnica u pčelinjaku više je i posla.

Kada posjedujete veliki broj pčelinjih društava onda je to fizički veoma težak rad. Zahtijeva dosta vremena, posebno ako se bavite proizvodnjom više vrsta pčelinjih proizvoda. Traži potpunu posvećenost. Mnogi imaju stereotip o pčelarenju kao poslu gdje pčele samo donose med, a vi treba da otvorite i napunite posude. Međutim, ako želite time da se bavite iz hobija, onda to može biti veoma prijatan i lijep posao, koji, opet, zahtijeva brigu o pčelama gdje se jedno društvo ne može prepustiti samo sebi“, dodaje ovaj pčelar.

Nedostatak strpljenja čest razlog odustajanja

Onima koji se bave pčelarstvom usput, ovo može biti dodatni izvor prihoda. Svi koji krenu da drže pčele moraju da računaju da svaka godina neće biti jednako dobra.

Nedostatak strpljenja može biti jedan od glavnih razloga za odustajanje. Do ove cifre od 500 košnica je, na primjer, meni trebalo više od 20 godina. Danas mnogi žele rezultate preko noći u svakom poslu. Drugi razlog jesu vremenske prilike jer to je glavni faktor od kojeg zavisi uspijeh i prinos pčelinjeg društva. Naravno, važna je i dobra priprema i briga o pčelama. Jedno bez drugog ne ide. Na par loših ispaša i godina uvijek ide jedna koja je izuzetno dobra. Na to svaki pčelar treba biti spreman, a posebno neko ko tek počinje da se bavi ovim poslom. Nedovoljna pomoć i podsticaj od nekih institucija, opštine ili države, je takođe faktor koji treba uzeti u obzir“, ističe ovaj pčelar.

Ostali proizvodi mogu biti alternativni izvor prihoda

Pčelari u Hercegovini većinom se opredjeljuju za proizvodnju meda, ostalih pčelinjih proizvoda rjeđe. To nije slučaj sa našim sagovornikom. Osim meda kao primarnog proizvoda, tu su i matična mliječ, polen, propolis, a prodaje i rojeve. Oni, kaže, mogu biti alternativni izvor prihoda jer kad je godina loša i teška i izostanu prinosi u medu postoji mogućnost da se pčelari posvete proizvodnji ovih proizvoda. I oni zavise od vremenskih prilika, ali ne toliko direktno, kao kada se radi o medu.

Područje Hercegovine je pogodno za proizvodnju i ostalih proizvoda, ne razlikuje se u tom pogledu uopšte od ostalih krajeva. Ostali pčelinji proizvodi zahtijevaju dosta vremena. Ako se nečim bavite paralelno onda to iziskuje da za svaku vrstu rada izdvojite potrebno vrijeme. Naravno, proizvodnja matične mliječi podrazumijva dosta pogreški i novih pokušaja dok konačno ne uspijete da je proizvedete“, dodaje on.

Matičnu mliječ mnogi smatraju vrhuncem biosinteze zbog hranljivih i drugih materija koje je čine. Tražena je u farmaceutskoj industriji – od nje se prave razni preparati a najbolje ju je konzumirati u sirovom obliku.

To je izlučevina podždrijelnih žlijezda pčela radilica. Sa ovom vrstom hrane one snabdijevaju larve iz kojih treba da se izleže matica. Matica je zbog ove vrste hrane kojom je pčele hrane, dvije trećine duža od ostalih i živi neuporedivo duže, od 40-50 puta duže od drugih pčela. Dnevno može da izleže 2000 jaja. Za razliku od larvi pčela radilica, koje se hrane medom, polenom, matica dobija ove osobine zahvaljujući supstanci koja se zove matična mliječ.  Proizvodi se  u proljetnom i ljetnom periodu i vadi se svaka tri dana, odnosno 72 sata koliko je pčelama potrebno da dovoljno izluče ovu supstancu a da je ujedno larve matica ne pojedu. Tako da trebate imati dobar tajming, kako biste uspjeli u ovom procesu“, objašnjava naš sagovornik.

Kupovina direktno kod pčelara jedina je garancija

Med uglavnom plasira na domaćem tržištu gdje ima dugogodišnje kupce, a tu su i novi potrošači koji, kad jednom probaju med opet mu se vrate.

Med  iz Hercegovine je specifičan jer ovdje ne postoji industrijsko bilje za razliku od ostalih sjevernijih krajeva. Ovdje kod nas raste više od 250 vrsta samoniklog ljekovitog bilja od kojih se mogu izdvojiti zanovet, kadulja, vrijesak, iva. Tako da se bez pretjerivanja hercegovački med može nazvati čisto ekološkim, ali i jednim od najkvalitetnijih na svijetu, obzirom na nezagađenost područja i biljem koje raste u prirodi“, kaže Željko.

Najveći problem sa kojim se suočavaju pčelari u Bosni i Hercegovini, prema njegovom mišljenju je falsifikovani med. Proizvodnja vještačkog meda je veoma unosan posao, a nadležne inspekcije veoma malo ili skoro nikako, ne žele da se izbore sa ovim problemom.

Na žalost, na našem tržištu ste jedino sigurni da konzumirate organski proizvod ako ga kupujete direktno od pčelara jer oko 60 % meda, na našem tržištu je falsifikovan. Kupci koji nemaju dodira sa pčelarstvom ili nekim ko se bavi ovim poslom, obično kupuju onaj za koji misle da je organski, a obično se ispostavi da je falsifikovan i time truju svoj organizam“,  zaključuje naš sagovornik.

Izvor: http://www.agroklub.ba